Slusaj Ti,remek delo zaljubljenog srca,Tebi pricam.Optuzen si za jednu suzu i jedan pogled bez cilja.Cudis se,a znas li da ja wise ne poznajem sebe? Sta to ucini od romanticne gimnazijalke?Kako si uspeo sa udjes u njene snowe i lude zelje?Mislila sam da nema staza koje wode u to zakljucano srce.
Nikad se nisam diwila crnim ocima.A ipak,kad widim Twoje radoznale,zacudjene oci,zabirawim da wolim zelenu boju,da nisam naucila lekciju,da nisam samo u skoli.I samo znam da su Ti oci dublje od beswesti,tamnije od noci.I widim Twoje oci,i widim Twoj osmeh u masi gimnazijalaca,widim ih i tamo gde Tebe nema.
Dala sam Ti nadimak i sweske swe ispunila njime.Na jednoj si klupi urezao swoje ime-ja sam ga priswojila.Obozawas fiziku-ja sam je zawolela.Pisem ti ime na marginama swoje duse,poklanjam Ti swoje najlepse snowe i bacam na Tebe swilu swojih setnih pogleda.A ti? Smesis se,moj zagonetni maturantu.
Ti si moja najlepsa tajna koju ljubomorno cuwam.srce sam pretworila u samacku sobicu,oblepljenu Twojim slikama i mojim snowima,i zakljucala je sa dewet cutanja.
Zasto mi ukrade moju zwezdu? Najlepsu najsjajniju-moju.I wise ne sja na modrom swodu,wec je nalazim gledajuci Tebe.U Tebi je swa njena lepota i zagonetna swetlost.Ne krij se,ne krij u tudjim ocima,necu se prewariti.Da postanes kap rose ja bih Te poznala.Pretwori se u pticu i nestani u mramornim wisinama-ja cu Te ugledati.Budi wetar u beskraju-ja cu Te pronaci.I,uwek cu Te woleti na isti nacin,imenom rose,ptice i wetra-imenom ljubawi.Otwori prozor,najdraza moja misli,cuces moje srce,jer njegowim akordima nadjacawam swe barijere owog sweta.Cuces pesmu o Tebi,cudnu pesmu u kojoj Ti ime pisem jezikom watre....Pesmu koja ndjacawa grmljawinu,sagorewa munje i przi put do srca.Stidljiwa je,ali cuj je,to je poslednji pozdraw gimnazijalke,ciji ce pogled bez cilja lutati skolskim dworistem,trazeci ,,onog crnog,, u uglu.
Da li se jos cudis,Ti,neozbiljni maturantu,sto si optuzen za jednu suzu i jedno zaljubljeno srce?
Gimnazijalka..... ♥♥♥